Teorija učenja
"Teorija učenja" je disciplina psihologije koja pokušava objasniti načine pomoću kojih neki organizam uči. Učenje se uglavnom odvija putem genetskog upisa (urođene karakteristike), klasičnog uvjetovanja, operantnog uvjetovanja, oblikovanja i asocijacija te uključuje instinkte, nagone, emotivna stanja, društvenu potporu, promatranje, formalno učenje, memoriju i mimikriju.
Ponašanje živih bića rezultat je zaključivanja i emocionalnih reakcija (poticaj-ponašanje-posljedica). Pri radu sa životinjama, naš cilj nebi smio biti potisnuti i suzbiti emocije, već naučiti kako ih kontrolirati i pravilno ih usmjeriti. Dokazano je da je emocionalni podražaj neophodan pri učenju, a određena količina pojačava učinak pri procesu učenja.
Zapamtite, u radu s psom gradimo odnos, povezanost između nas i psa. Odnos je prirodna stvar, a na nama je da se potrudimo da on bude što čvršći, kvalitetniji i humaniji.
Klasično i
operantno uvjetovanje, od najvećeg su interesa ljudima koji se bave
“dresurom” životinja, međutim prilikom rada s psima ne bi smjeli zaboraviti na sve ostalo.
Klasično uvjetovanje
Klasično uvjetovanje otkrio je ruski psiholog Ivan Pavlov. To je
process učenja kod kojeg se podražaj koji prirodno izaziva neku
reakciju uparuje s podražajem koji tu reakciju ne izaziva. U svojem
najpoznatijem eksperimentu Pavlov je ustanovio da je moguće izazvati
reakciju slinjenja u pasa na zvuk zvona.
Kako bi razumjeli način na koji klasično uvjetovanje funkcionira, potrebno je shvatiti osnovne principe ovog procesa:
Neuvjetovani (bezuvjetni) podražaj
Neuvjetovani (bezuvjetni) podražaj je onaj podražaj koji bezuvjetno,
prirodno bez prethodnog učenja izaziva reakciju, npr. hrana. Kada pas
nanjuši neku hranu, uzbudit će se i početi sliniti. Miris hrane
neuvjetovani je podražaj. Nakon klasičnog uvjetovanja podražaj koji
prije nije izazivao neku reakciju počinje je izazivati, jednako kao i
podražaj koji tu reakciju prirodno izaziva.
Neuvjetovana (bezuvjetna) reakcija
Neuvjetovana (bezuvjetna reakcija je reakcija koja automatski slijedi
nakon bezuvjetnog podražaja, nije naučena, npr. slinjenje. Osjećaj
gladi, pojava slinjenja kao odgovor na miris hrane je neuvjetovana
(bezuvjetna) reakcija.
Uvjetovani podražaj
Uvjetovani podražaj je neutralan podražaj koji nakon što je povezan s
neuvjetovanim podražajem s vremenom postaje okidač uvjetovanoe
reakcije. Nakon uvjetovanja neutralni podražaj počinje izazivati
reakciju. Na primjer, u trenutku kada pas nanjuši hranu, istovremeno
čuje neki zvuk (zvonce, kliker). Iako zvuk do tada ne povezuje s
hranom, nekoliko puta nakon što uparimo zvuk s hranom, pas će povezati
pojavu zvuka sa hranom. Zvuk će svojevremeno izazvati uvjetovanu
reakciju, pa zato zvuk nazivamo uvjetovanim podražajem.
Uvjetovana reakcija (odgovor)
Uvjetovana reakcija je naučena reakcija s obzirom na prethodno
neutralan podražaj. Primjer uvjetovane reakcije je izlučivanje sline
kod psa koji čuje zvuk prethodno povezan s hranom.
Operantno uvjetovanje
Operantno uvjetovanje je tehnika modificiranja stečenog ponašanja
osnovana na četiri principa učenja koje je tridesetih godina prošlog
stoljeća razvio psiholog B. F. Skinner. Tako je nazivamo zbog toga što
subjekt (pas s kojim radite) može svojim ponašanjem uvjetovati svoju
okolinu. Odabirom ponašanja koja su nagrađena ili kažnjiva pas može
izazvati razne reakcije/događaje, bilo dobre ili loše. Mnogi ljudi vjeruju da je operantno uvjetovanje samo teorija, što je netočno. Operantno uvjetovanje je naturalističko, znanstveno objašnjenje načina na koji životinje mijenjaju ponašanje i uče.
Kod tehnike operantnog uvjetovanja termini “pozitivno” i “negativno”
imaju nešto drukčije značenje nego u svakodnevnom životu, pa nas mogu
zbuniti. Termin “pozitivno” odnosi se dodavanje (+), a “negativno” na
oduzimanje (-). Poticaj ili potkrepljenje uvijek pojačavaju ponašanje
(radnju). Kažnjavanje se koristi kako bi se ponašanje ugušilo
(poništilo), nažalost, mnogi pojam “kažnjavanje” povezuju s primjenom
fizičke sile.
Četiri su principa operantnog uvjetovanja:
Pozitivno potkrepljenje (R+) – ponašanje (radnja)
popraćeno je nečim pozitivnim, ugodnim – hranom, igračkom, pohvalom,
igrom… Kao rezultat ponašanje se pojačava, učvršćuje i češće pojavljuje.
Negativno potkrepljenje (R-)
– oduzimanje averzivnog (neugodnog) podražaja rezultira pojačavanjem
ponašanja (javlja se češće). Negativno potkrepljenje nije isto što i
kažnjavanje.
Pozitivno kažnjavanje (P+)
– ponašanje (radnja) potiskuju se averzivnim, neugodnim podražajem, te
se zbog toga ponašanje javlja rjeđe. Primjeri su udarci, tresenje za
šiju, trzaj povodnikom, stezanje (cimanje) davilice, prejaki i nagli zvukovi, polijevanje vodom i sl.
Suprotno vjerovanju, pozitivno kažnjavanje NE MORA biti bolno – blokiranje tijelom i gore naveden primjer dodirivanja rukom i gurkanje psa pri učenju da odstupi također su primjeri pozitivnog kažnjavanja.
Negativno kažnjavanje (P-) –
ponašanje (radnja) popraćeni su oduzimanjem ugodnog, željenog podražaja
što rezultira gašenjem ili potiskivanjem ponašanja. Na primjer, ukoliko
pas počne skakati na vas, okrećete se i odlazite od njega, ignorirate
ga. Također, u određenim slučajevima to može biti oduzimanje igračke,
prekidanje igre i sl.
Skinnerovi eksperimenti nisu uključivali refleksivna, impulsivna ili
instinktivna ponašanja jer je vjerovao da ta ponašanja nisu unutar
parametara operantnog uvjetovanja.
napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
