Razvojne faze pasa - kritična razdoblja razvoja

Svi psi (i sve životinje, uključujući i ljude), bez obzira na pasminu, tijekom odrastanja i razvoja prolaze kroz različite faze – fizičke, mentalne i psihološke. Etolozi koriste termin kritično razoblje kako bi opisali specifične periode u životu u kojima određena iskustva mogu imati trajni utjecaj na psihološki razvoj. Razumijevanjem kritičnih razdoblja razvoja pasa, lakše ćete moći razumijeti ponašanje vašeg psa.

Svaki uzgajivač ima važan zadatak da započne s ranom socijalizacijom štenadi iz legla koje podižu. Ona je izuzetno bitna između četvrtog i osmog tjedna života. Bez obzira na karakterne odlike roditelja i na genetske predispozicije, ukoliko štencima nije omogućena pravilna socijalizacija i normalan razvoj oni nikada neće dostići puni potencijal.


1. Neonatalno razdoblje (od rođenja do 12 dana starosti)
2. Prijelazno razdoblje (od 13-20 dana starosti)
3. Period socializacije (od 3 do 12 tjedana starosti)
4. Uspostavljanje statusa (od 10 do 16 tjedana)
5. Adolescentna dob – pubertet (od 5 do 18 mjeseci)
6. Zrela dob (od 1 do 4 godine)


1. Neonatalno razdoblje (od rođenja do 12 dana starosti)

Štenad dolazi na svijet obavijena posteljicom i povezana s majkom pupčanom vrpcom. Pupčanu vrpcu kuja pregrize, a posteljicu pojede te lizanjem suši i čisti novorođeno štene potičući refleksne pokrete mišića i disanje. Štenad ne može kontrolirati tjelesnu temperaturu i vrlo je osjetljiva na promjene temperature okoline, pa je održavaju bliskim fizičkim kontaktom s kujom i ostalom štenadi iz legla. Ako štenetu postane prevruće, odmaknut će se kako bi održalo optimalnu temperaturu. Ukoliko je odvojeno od legla i stavljeno na hladnu podlogu novorođeno štene glasno će zapomagati.

Novorođena štenad gluha je, slijepa i bez zuba te je stoga praktički izolirana od okoline. Međutim, prilikom rođenja prisutna su mnoga primarna osjetila i refleksi koja pomažu štencima pri dojenju i održavanju kontakta s majkom poput osjetila na pritisak, pokret, okus i miris.

Većinu vremena novorođena štenad provede spavajući i hraneći se. Prva dva tjedna nakon rođenja kuja štenad potiče na vršenje nužde lizanjem genitalija i analnog otvora koje obično nastupa neposedno prije hranjenja, a služi i zato da bi probudila štenad prije dojenja. Motoričke radnje u ovom razdoblju ograničene su, a štenad se kreće puzeći i pokrečući prednje udove kao da pliva. Štene se vođeno osjetilima dodira, njuha i okusa orjentira i locira majčinu bradavicu kako bi se hranilo. Pokreti prednjih udova naziru se dva-tri dana nakon rođenja, pokušaji podupiranja prednjim udovima nakon šest do deset dana, a pokreti i pokušaji kretanja stražnjim udovima nakon osam dana starosti.

Šenad koja je prerano odbijena od sise (prije 15. dana starosti) mogla bi cuclanje i miješenje šapicama preusmjeriti na dekice i slične mekane objekte te ispoljavati ovo ponašanje i u zrelijoj dobi. Iako je novorođena štenad što se tiče svog razvoja tada izolirana od vanjskih utjecaja oni mogu ostaviti dugotrajne posljedice na njihovo učenje, emocije i općenito na sposobnost prilagodbe. Držanje štenaca u rukama barem tri minute dnevno te izlaganje laganim stresorima iz okoline poput promjene temperature prostora i diranja mogu imati pozitivan utjecaj na otpornost šteneta prema bolestima, emocionalnu reaktivnost i kasniju sposobnost rješavanja problema. Istraživanja pokazuju da štenad koja nije tijekom neonatalnog perioda imala nikakvu interakciju s ljudima i okolinom kao odrasli psi pokazuju veću emocionalnu reaktivnost od onih kojima je to bilo omogućeno. Ponašanje štenadi u neonatalnom razdoblju uglavnom se sastoji od neuvjetovanih refleksa koji osiguravaju toplinu, hranu, vršenje nužde i osnovnih potreba za preživljavanje. Većina tih “vegetativnih refleksa” postupno se mijenja odrastanjem ili pak nestaje prije početka perioda socijalizacije.

na vrh

2. Prijelazno razdoblje (od 13 do 20 dana starosti)

Prijelazni period traje između trinaestog i dvadesetog dana starosti i obilježen je nizom fizičkih promjena. Na početku ovog perioda, otprilike trinaestog dana po rođenju šene otvara oči. Iako zjenice reagiraju na svjetlost, mrežnica još nije razvijena pa štene do 21. dana starosti ne vidi jasno predmete ili pokrete.

Kad im se oči počnu otvarati, štenad počinje puzati unatrag. Stražnji su udovi još slabi, a njihova aktivnost zapaža se između 11. i 15. dana starosti. Rani pokušaji hodanja slabo su koordinirani i popraćeni klaćenjem glave s jedne strane na drugu. Kako napreduju u održavanju ravnoteže, pokreti glavom postepeno nestaju.

U ovom razdoblju, psići počinju mahati repom, no mahanje repom nije povezano onime što vide ili čuju, obzirom da to još ne mogu. Sa devetnaest dana štenci počinju reagirati na zvukove iako ih još ne mogu locirati. Prvi zubići izbijaju oko dvadesetog dana starosti i tada štene počinje grickati i žvakati. Ukoliko je potrebno, štenad možemo početi privikavati na mekanu hranu već sa 16 dana starosti. Iako tada štenci fizički već mogu vršiti nuždu bez majčine pomoći, samostalno vršenje nužde nije primjećeno do 20. dana starosti.

Za prijelazni period karakteristične su velike promjene i razvoj. U ovom razdoblju štenad počinje napuštati sigurnost koje pruža neonatalno razdoblje i počinje razvijati svoja osjetila. 

Iako učenje pomoću izbjegavanja stresnih i neugodnih situacija nije konzistentno do trećeg ili četvrtog tjedna života, istraživanja su pokazala da se ovakvo učenje razvija tijekom prijelaznog perioda. Reakcija uvjetovanog izbjegavanja može biti primijećena, no osjetila štenadi još nisu dovoljno razvijena pa zato rana modifikacija ponašanja ili trening nisu pogodni.

Nastupanjem perioda socijalizacije, oko trećeg tjedna starosti naglo napreduje sposobnost učenja.

Razvoj svijesti (od 21 do 23 dana starosti)

Ovo kratko razdoblje traje između 21. i 23. dana života štenadi, kada štenad počinje koristiti osjetila vida i sluha. Zbog toga što se ove promjene dešavaju vrlo naglo kod većine praktički unutar 24 sata, trebali bi boraviti u stabilnoj okolini. Ovo je vrijeme kada je potreba za majkom i poznatim prostorom najpotrebnija. Odvajanje od sise ili micanje legla na novu lokaciju može biti vrlo traumatično i ostaviti trajne posljedice na njihovoj psihi.

Tijekom perioda razvoja svijesti započinje učenje. Ovo je vrijeme kada štene uči kako se ponašati kao pas.

na vrh

3. Period socializacije (od 3 do 12 tjedana starosti)

Najutjecajnijih devet tjedana štenetova života su oni u razdoblju između trećeg i dvanaestog tjedna starosti. Taj je period povezan s razvojem mnogih uzoraka ponašanja i privikavanjem na okolinu.

Ono što je naučeno u ovom periodu trajno je i temelj za razvoj mnogih ponašanja, apetita, odbojnosti prema određenim stvarima, društvenim sklonostima, seksualnosti, načinom igre, ponašanja u zajednici (“čoporu”), reakcijama na odvojenost i sličnim emocionalno provokativnim situacijama, uzorcima pristupanja i izbjegavanja, razvoju odnosa dominantnosti i submisivnosti, razini aktivnosti te općenito učenja i sposobnosti rješavanja problema. Praktički svako ponašanje pod utjecajem je načina života i tretmana kojem je štene podvrgnuto tijekom ovog perioda i utiče zapravo na cjelokupno ponašanje psa u budućnosti. Kritični period socijalizacije dijeli se na primarni i sekundarni.

Primarna socijalizacija (od 3 do 5 tjedana starosti)

Prije trećeg tjedna starosti, štenad je pomalo društveno izolirana i tek minimalno svjesna braće i sestara. Međutim, porastom motoričkih i osjetilnih sposobnosti između trećeg i petog tjedna raste interes za društvenom interaktivnošću. Štenad počinje intenzivnije pokazivati znakove neraspoloženja (vokalne i fizičke) kada ih se nakratko odvoji od majke i ostatka legla.

Kako bi doseglo puni potencijal, štene mora ostati u leglu s majkom i ostalom braćom cijelo to vrijeme. Tijekom ovog razdoblja ono će učiti govor tijela – poze, izraze lica i vokalizaciju te pomoću njih naučiti komunicirati s braćom, majkom i ostalim psima koje će kasnije upoznavati. Štenad počinje intenzivno istraživati – njuškati, grepsti, kopati, grickati, žvakati, trgati i sakupljati razne predmete na koje naiđe. Upadljivo je ekspresivno mahanje repom. Uče kako zvuči kada laju ili kad drugi laju na njih, kakav je osjećaj gristi i biti ugrižen, no dominantno-submisivan status nije stabilan i neprestano se mijenja iz trenutka u trenutak. Ova interakcija unutar legla izuzetno je važna za razvoj inhibicije ugriza. Neka štenad koja je u ovom periodu odvojena od legla ima kasnije tendenciju biti grubija kada koristiti zagriz i usta.

Ovaj period posebno je važan za razvoj emocionalne stabilnosti i temperamenta. Za mnoge nedostatke i mane ovog tipa koji se primijećuju u odraslih pasa smatra se da potiču iz raloga što je štene prerano bilo odvojeno od majke i legla. Takvi psi često razviju strahove od odvajanja i samoće, nepoželjna ponašanja poput bezrazložnog ili pretjeranog lajanja i vokaliziranja, kompulzivnog uništavanje te ih je vrlo teško naučiti higijenskim navikama. Štene koje je odraslo bez mogućnosti igre i odvojeno je iz legla prije sedmog tjedna starosti vrlo često razvije strah od ostalih pasa koji se često manifestira agresijom te preferira društvo svog vlasnika, izbjegavajući pripadnike vlastite vrste, nije društveno, obično teško uči, boji se ljudi, drugih životinja ili zvukova, nije znatiželjno i nerado istražuje. Psi koji formiraju suviše blizak odnos sa svojim vlasnicima mogu postati sumnjičavi i agresivni prema ostalim ljudima smatrajući ih prijetnjom. Obično su seksualno zakinuti, a često naskakivanjem preusmjere seksualno ponašanje prema svojim vlasnicima. Ovo se ne dešava obavezno sa svom štenadi koja je prerano odvojena od majke i legla, ali dešava se često i velika većina pokazuje barem neke od znakova emocionalne neuavnoteženosti.

Tijekom ovog perioda, majka sve češće počinje odlaziti iz legla na duže vrijeme. Po povratku leglu ponekad povrati, što je povratna reakcija izazvana štencima koji navaljuju na nju. Ova reakcija vrlo je česta i gotovo redovita pojava kod vukova kao i kod mnogih drugih životinjskih vrsta (galebovi povraćaju hranu kada mladunčad kljuca crvenu točku na donjem djelu kljuna roditelja). Povraćanje majke najčešće se primijećuje pred kraj laktacije i prestaje neposredno nakon što štenad prestane sisati i prijeđe na meku hranu. Kako se razvijaju motoričke sposobnosti, štenad počinje vrludati i napuštati mjesto na kojem boravi kako bi samostalno vršila nuždu, a majka prestaje ližući čistiti njihov izmet. Uzgajivač bi trebao odvojiti mjesto za spavanje od mjesta za igru i time omogućiti štenadi da napuste mjesto za spavanje kako bi obavili nuždu. Time se postavljaju temelji za učenje higijenskih navika. U ovo vrijeme štenad možemo učiti da jede meku hranu koja će zamijeniti majčino mlijeko. Odnos između majke-kuje i štenadi mijenja se. Majka postavlja granice ponašanja i odnos se mijenja u odnos dominantnosti i submisivnosti, a štenad uči disciplini. Majka će šapom otkotrljati nestašno ili naporno štene u submisivnu pozu. Neke kuje znaju kazniti štene pažljivim ugrizom za njušku. Kuje će se također u ovom razdoblju početi igrati sa svojim štencima. Istraživanja pokazuju da je štenad koja je zadobila u leglu veću količinu inhibiranih ugriza povučenija i manje se igra. S druge strane, istraživanja su pokazala da je sa štenadi koja nikad nije bila kažnjavana/opominjana od strane majke bilo gotovo nemoguće raditi.

Sekundarna socializacija (od 6 do 12 tjedana života)

Za razliku od većine životinja, psi su posebni po tome što se moraju prilagoditi nizu zahtjevnih situacija neophodnih pri domestikaciji poput učenja higijenskim navikama, načina na koji pokazuju naklonost ili sreću, igre sa vrstom drukčijom od njih – sa nama ljudima. Pas se jednako dobro mora osjećati u društvu ostalih pasa kao i uživati u ljudskom društvu. Proces povezivanja i društvenog uvjetovanja unutar ljudske zajednice nazivamo sekundarnom socijalizacijom koja ozbiljno započinje kad štene napusti majku i leglo.

Period između 6. i 12. tjedna uglavnom je period socijalizacije s ljudima. Dr. Ian Dunbar, veterinar, stručnjak za ponašanje životinja i trener pasa predlaže da bi štene do 12. tjedna starosti trebalo upoznati stotinjak ljudi. Dob koja se preporučuje za odvajanje šteneta iz legla i odlazak u novi dom je između 8. i 12. tjedana, najbolje u 10. tjednu. Ovo razdoblje također je najbolje vrijeme za upoznavanje šteneta sa svim novim situacijama i stvarima s kojima će se sretati tokom svog života. Na primjer, ukoliko štene još nije bilo upoznato s mačkama i ostalim životinjama, a to je nužno za miran suživot s njima, ovo je razdoblje kada bi ga uz što pozitivnija iskustva s njima trebalo upoznati. Štene bi trebalo izlagati zvukovima poput usisivača, motora, prometa i sl. ukoliko ga uzgajivač nije već upoznao sa time. Štene također treba navikavati na djecu, muškarce i žene različite dobi i izgleda, ljudima s bradom, ljudima koji se drukčije kreću ili se kreću s pomagalima jer svi oni mogli bi različito djelovati na ponašanje psa u budućnosti. Edukacija i socijalizacija šteneta mora sadržati izlaganje raznim tipovima ljudi, životinja, zvukova, predmeta, prepreka i treninga. Socijalizacijom pomažemo štenetu odrasti u stabilnog, samopouzdanog psa.

Utjecaj majke-kuje na sekundarnu socijalizaciju 

Količina modeliranja karaktera i učenja promatranjem nije dovoljno dobro zabilježena kod pasa, no takvo učenje svakako postoji do određene granice. Majčin karakter i način na koji se ona ponaša mogu potaknuti slične reakcije prema ljudima ili drugim psima i kod štenadi, bilo pozitivne ili negative. Negative reakcije majke-kuje (strah ili agresija) mogu postojati zbog njenih genetskih predispozicija, osobnog iskustva s ljudima ili kombinacijom nabrojanog. U oba slučaja, štenad koja lako zapaža i rekli bismo, povodljiva je, mogla bi internalizirati njeno ponašanje tijekom perioda socijalizacije, čak i prije dolaska na svijet.

Iako rani utjecaj majke-kuje, odgoj i disciplina nužni i osiguravaju temelje za društveni razvoj, previše kontakta s majkom nakon prvih nekoliko mjeseci života može imati štetan utjecaj na razvoj šteneta. Ovo je posebno evidentno kod muške štenadi držane predugo pod tutorstvom suviše dominantne majke. Takva štenad može odrasti u nesigurne ulizice nesposobne samostalno funkcionirati i razviti puni potencijal. Još jedna problematična situacija koja se rijetko kada prepooruča je da dva štenca iz istoga legla zajedno odrastaju. Vrlo često jedno od štenadi lijepo napreduje dok ono drugo raste u njegovoj sjeni i ne uspjeva doseći puni potencijal.

Igra i socijalizacija

Igra je važan aspekt psećeg ponašanja koji tijekom život psa neprestano utječe na njegov društveni razvoj i učenje te je važan posrednik prilikom formiranja hijerarhije. Prikazi prijetnje i umirenja primjećuju se rano u štenećoj dobi, za njih nije potrebno mnogo dodatnog učenja. Igra ovisi o visokom stupnju međusobne tlerancije, naklonosti i povjerenja – aspektima koji pomažu ukloniti i podesiti neprijateljske odnose koji se dešavaju unutar grupe. Zaigranost se nastavlja dok su “igrači” prijateljski raspoloženi i sigurni u sebe. Međutim, igra nije samo izmjenjivanje naklonosti jednih prema drugima – igra je aktivnost kojom štenad vježba i usavršava borbene vještine bez rizika međusobnog ozljeđivanja. Pomoću igara nadmetanja i međusobnog takmičenja štenad na prirodan način procjenjuje i istražuje granice.

Po završetku perioda socijalizacije, psi ulaze u dug period juvenilnog razvoja i progresivnog osamostaljenja. Razvoj između 12. i 21. tjedna povezan je s integracijom svih važnih funcionalnih sustava ponašanja, sazrijevanjem osjetilnih sposobnosti i učenjem.

Društvena povezanost i odvajanje

Štenad je međusobno vrlo društveno vezana pa kada ih se odvoji od majke i ostatka legla emotivno reagiraju. Za mladog psa održavanje društvenog kontakta povećava šanse za preživljavanjem i to je najvjerojatnije jedna od osnovnih osobina kanida. Kontinuirano uzbuđeno vokaliziranje može poslužiti za privlačenje majčine pažnje i poziv upomoć. U slučajevima kada pomoć ne pristiže štenad i psi koji pate od straha od odvajanja postaju fiksirani na nerješeno stanje emoicionalne napetosti i ustraju u vokaliziranju. Posljedica neodazivanja na pozive upomoć rezultira eskalacijom i ustrajanjem u pozivanju.

Način na koji se postupa prilikom reakcije na odvojenost i uzbuđenje šteneta može drastično utjecati na to kako se štene nosi sa samoćom. Štene bi pažljivo trebalo prilagođavati na samoću, postepeno povećavajući mjesto boravka i periode ostavljanja. Traumatično iskustvo prilikom učenja na boks, pretjerano zatvaranje i ignoriranje dok štene plače do iznemoglosti, dugotrajna izolacija, ili pak previše pridavanja pažnje (maženje, grljenje, nošenje na rukama, zaštitničko ponašanje) mogu pridonjeti kasnije problemima pri odvajanju. Štenad koja od ranih dana nije izlagana postepenom odvajanju obično reagira kada ih se odjednom počne ostavljati same.

Nikada, apsolutno NIKADA nemojte kažnjavati ili zatvarati takvo štene u boks jer će se situacija samo pogoršati.

Prvi period straha (od 8 do 10 tjedana starosti)

Tijekom ovog razdoblja bilo kakve traume, strahovi ili bol ostavit će trajniji utjecaj na štene od onih koji se dogode u bilo kojem drugom razdoblju. Kako štene percipira incident ili određeno iskustvo od velike je važnosti. Uopće nije relevantno ono što vlasnik misli o određenom incidentu, već je bitno ono što štene misli i kako se osjeća. Na primjer, ukoliko u ovom razdoblju posjetimo veterinara i to iskustvo je negativno ili bolno, pas bi zauvijek mogao imati averziju prema veterinarima, stoga je bitno da odlazak veterinaru učinimo što ugodnijim i zabavnijim.

na vrh

4. Uspostavljanje statusa (od 10 do 16 tjedana)

Velik dio interakcije u leglu i izvan njega vrti se oko nadmetanja. Psići se nadmeću koji će dohvatiti sisu s najviše mlijeka, nadmeću se oko hrane, igračaka, mjesta na kojem će spavati i, navodno, iz čiste zabave. Hijerarhija je u pasa, za razliku od vukova slabije organizirana i labava. Sedam tjedana staro štene može u jednom trenu pobijediti i osvojiti svoje omiljeno mjesto za spavanje da bi ga izgubilo već sljedećeg jutra. Uspostavljanje statusa postaje ozbiljnije i organiziranije tijekom 11. tjedna, a do 15. ili 16. tjedna dominantno-submisivni odnos nešto je stabilniji i jasniji.

Iako su veličina i spol štenaca važni za određivanje društvenog statusa, na njega utiču i razna druga iskustva poput kvalitete i kvantitete interakcije i društvenih kontakata.

U ovo vrijeme, štene je već neko vrijeme u novom domu. To je dob u kojoj štene obično iskušava granice, gricka i navlači povodnik tijekom šetnje, igre ili učenja.

Ovo je faza u kojoj je izuzetno bitno postaviti strukturu i jasno dati psu do znanja što se smije, a što ne smije. Ukoliko se tako ne postavimo, neželjena će ponašanja eskalirati. Neželjena ponašanja najbolje je ignorirati bez fizičkih korekcija a psu dosljedno i jasno davati do znanja što od njega tražimo uz što pozitivnija iskustva.

Period bježanja (između 4 i 8 mjeseci)

U razdoblju između četiri i osam mjeseci štenad postaje neovisnija i usudi se odlutati od svog vlasnika u potrazi za novim pustolovinama. Štenad koja je do sad uvijek dolazila na poziv i držala se u blizini svojih vlasnika odjednom ih počne ignorirati, često bježati od njih kad ih zovu i ne slušati apsolutno ništa. To razdoblje može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Vaš stav i način na koji rješavate situacije u kojima vas pas ne sluša odredit će hoćete li kasnije psu moći vjerovati kada je pušten s povodnika. Držite psa na povodniku dok god niste sigurni da će doći na poziv i vratiti se i puštajte ga samo u ograđenom prostoru.

na vrh

5. Adolescentna dob – pubertet (od 5 do 18 mjeseci)

Adolescentna dob kod pasa nastupa naglo i traje dugo, počinje rano i ponekad se odugovlači do treće godine života. Neadekvatna socijalizacija i rad sa štenetom ostavljaju trag u adolescentnoj dobi.

Karakteristično, normalno nemirno ponašanje šteneta počinje se manifestirati u obliku ozbiljnijeg razuzdanog ponašanja poput skakanja, navlačenja na povodniku, nekontroliranog bezrazložnog lajanja i uništavanja po kući. Još gore, manjak samopouzdanja kod šteneta može rezultirati strahom i/ili agresijom usmjerenom prema ostalim psima ili ljudima. Srećom, prije nego štene uđe u adolescentu dob, ovi se problemi mogu spriječiti ili držati pod kontrolom pravilnim i promišljenim odgojem i radom. Čak i onda kada je vaš mladi pas primjer psa dobrog ponašanja i oličenje psa dobre naravi, ne treba prestati s radom i socijalizacijom. Zapamtite, rana socijalizacija šteneta omogućila vam je kontrolu nad mladim psom-adolescentom kako bi dalje mogli nastaviti sa socijalizacijom i radom s odraslim psom. Ukoliko su socijalizacija i učenje šteneta bili neadekvatni ili nedovoljni, problemi će se nastaviti i u adolescentnoj dobi, a potom i kod odraslog psa. Problemi neće nestati sami od sebe i postati će sve gori i gori.

Mužjaci u ovom razdoblju počinju obilježavati urinom što je potaknuto oslobađanjem testosterona u njihovu organizmu. Njihovo ponašanje se mijenja, postaju robusniji, muževniji i nerjetko neprijateljski raspoloženi i agresivni prema drugim mužjacima. Neki čak obilježavaju u vlastitom domu. Počinju ih zanimati kuje, imaju tendenciju ka lutanju i bježanju, te mogu postati nezainteresirani za vas, ponašati se buntovno i manje ili uopće ne slušati.

Ženke se u ovom razdoblju počinju tjerati i u razdoblju od tri tjedna koliko traje tjeranje mogu ostati skotne, pa ih je potrebno držati podalje od mužjaka. Ponašanje ženke u ovom razdoblju postaje nestalno, raspoloženje im se mijenja, neke postanu nesigurne i potištene, dok neke postanu drske, odvažne i čak agresivne.

Ove probleme možemo ublažiti kastracijom.

Drugi period straha (6 do 14 mjeseci)

Ovaj period straha također nazivamo periodom straha od novih situacija. Taj period nije tako dobro definiran kao prvi period straha. Drugi period straha podudara se s naglim rastom stoga se može javiti nekoliko puta u toku razvoja.

Ono što obilježava drugi period straha su promjene u ponašanju sad već odraslog psa. Pas odjednom može postati neodlučan prilikom upoznavanja s nečim novim ili se uplašiti nekoga ili nečeg poznatog. Psa koji pokazuje strah ili neodlučnost nesmijemo prisiljavati i tjerati da se suočava sa strahom niti ga s druge strane umirivati maženjem ili tepanjem. Prisiljavanjem strah može postati intenzivniji, a maženjem, tepanjem i ponašanjem previše zaštitnički prema psu samo odobravamo njegovu reakciju.

Sa uplašenim psom moramo biti blagi i strpljivi. Psu treba dopustiti da sam, bez prisile shvati je li nešto čega se boji opasno ili nije. Korištenjem pozitivnih metoda pri radu te stavljanjem psa u situacije u kojima će se osjećati uspješno pojačat ćemo samopouzdanje psa.

na vrh

6. Zrela dob (od 1 do 4 godine)

Mnoge pasmine, posebno divovske, iako spolno sazrijevaju, nastavljaju rasti i fizički se razvijati i nakon četvrte godine života. Kod prosječnog psa, zrelost nastupa između jedne i pol i tri godine starosti. Male pasmine sazrijevaju ranije, dok velike i divovske pasmine sazrijevaju kasnije. Ovaj kritični period obično je obilježen pojačanom agresijom i željom za nadmetanjem, posebno kod mužjaka.

Zaključak

Zapamtite – psi se međusobno razlikuju, baš poput nas ljudi!


Neki od pasa neće pokazivati ovdje opisana ponašanja, dok će se drugi različito ponašati u određenim situacijama. Male pasmine sazrijevaju brže od velikih. Povrh svega, tijekom razdoblja šteneće i adolescentne dobi te rane zrele dobi mogu nastati i neki drugi problemi nevezani s razdobljima razvoja već su izazvani utjecajem okoline ili jednostavno osobnošću psa. Ključ uspjeha je u razumijevanju, radu i eventualnoj pomoći stručnjaka.

napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
reference:
Jensen: "The bihevioural biology of dogs"
Lindsay: "Applied dog behavior and training"
Pfaffenberger: "The New Knowledge of Dog Behavior"


na vrh