Što je stres?

Stres je stanje u kojem organizam reagira na vanjske ili unutarnje podražaje (stresore) usmjeravajući pritom energiju na suočavanje s opasnim ili ekstremnim situacijama. Stres je normalna reakcija organizma čija je svrha samoodržanje. No ukoliko je organizam predugo ili prečesto izložen stresu, možemo ga definirati kao skup fizikalnih, kemijskih ili emotivnih podražaja iz okoline koji u pojedinca izazivaju nedostatnu adaptaciju, odnosno uzrokuju fiziološku tenziju koja može doprinijeti razvoju bolesti.

Stresu ne podliježe samo čovjek, već sva živa bića, čak i biljke stres je reakcija na opasnost. 

Što se događa kada je organizam pod stresom?

U trenutku kada se organizam nađe pod utjecajem stresora (izvora stresa), simpatički živčani sustav aktivira centar u mozgu (hipotalamus) koji proizvodi i po potrebi otpušta hipotalamičke hormone (hormone stresa). Jedan od tih hormona je kortikotropin (engl. corticotropin releasing hormon – CRH) koji izravno putuje do hipofize. Hipofiza otpušta adrenokortikotropni hormon (ACTH) ili kortikotropin – peptidni hormon koji stimulira stvaranje i izlučivanje glukokortikoida (naročito kortizola) iz adrenalnog korteksa.

Mehanizam povratne sprege održava lučenje kortizola unutar dobro definiranih ukupnih dnevnih granica. Osim kortizola, adrenalni korteks proizvodi i druge hormone, poput testosterona. Testosteron ima anabolički učinak na izgradnju mišića i mentalno stanje. Visoka koncentracija testosterona povezana je sa pojačanim ispoljavanjem agresije u mužjaka.

Prva reakcija tijela na stres, bilo da je riječ o stresu uzrokovanom emocijama ili fizičkim naporom je otpuštanje adrenalina. Adrenalin je neurotransmiter uslijed kojeg raste napetost, krvni tlak, šećer u krvi i tjelesna temperatura, ubrzava se disanje, zaustavlja probava, šire se zjenice i dišni putevi. Ove biokemijske reakcije dovode organizam u stanje pojačane aktivnosti te pripremaju životinju na borbu ili bijeg. Stoga je stres izuzetno bitan za preživljavanje u prirodi.

Naravno, tijelo ne može predugo ostati u stanju napetosti i pripravnosti, stoga predugo izlaganja stresu, strahu ili šoku ima negativne posljedice na organizam poput iscrpljenosti i bolesti.

Konstantno povišena razina kortizola oslabljuje imunitet, utiče na bolesti probavnog sustava poput čireva na želucu i kroničnih proljeva, te nakon dužeg vremena može izazvati oštećenja nadbubrežne žlijezde. Također utiče i na smanjenu sposobnost reprodukcije (parenja) što je vidljivo na primjer kod životinja držanih u zoološkim vrtovima, te na promjene u ponašanju (agresija) i raspoloženju.

Ono što ljudi teško prihvaćaju i zapravo ne shvaćaju (ili ne žele shvatiti) jest da su problematična ponašanja u većini slučajeva izazvana upravo zbog stresa.

Uzroci stresa

• izravna prijetnja od strane nas ljudi ili drugog psa poput bijesa, ljutnje, agresije
• trzanje povodnika, forsiranje u određeni položaj (često na leđa, tzv. “alpha roll”), navlačenje
• previše očekivanja tijekom treninga ili u svakodnevnom životu
• previše fizičke aktivnosti, vježbanja
• premalo fizičke aktivnosti
• glad i žeđ
• nemogućnost obavljanja fizičkih potreba poput obavljanja nužde kada to mora
• temperatura okoliša – vrućina ili hladnoća
• bol i bolesti
• previše buke
• samoća i izoliranost, predeug boravak u zatvorenom ili ograđenom prostoru
• iznenadne situacije i promjene
• previše uzbuđenja tijekom igre s ljudima ili psima
• nedostatak prostora ili vremena za odmor
• traumatična iskustva bilo da se radi o nezgodama ili su uzrokovana lošim i grubim ophođenjem
• dosada
• neželjena interakcija bilo s ljudima ili psima

Znakovi stresa

• znakovi primirenja i umirivanja (tzv. calming ili appeasement signali)
• nesposobnost psa da se umiri, nemir, hodanje s jednog kraja na drugi. Fiksacija na igračke, loptice...
  Nažalost mnogi takve pse smatraju jednostavno "hiperaktivnima".
• pretjerane reakcije na određena događanja
• češanje, često pogrešno dijagnosticirano kao alergija
• griženje i lizanje šapa i dijelova tijela, često pogrešno dijagnosticirano kao alergija
• opadanje dlake, prhut
• hvatanje repa, nas ljude zabavlja dok pas pati
• lajanje, zavijanje, cviljenje bez nama jasno vidljivog razloga
• probavne smetnje – proljevi ili zatvor, povraćanje, anoreksija
• intenzivan miris iz usta ili cijelog tijela
• napetost mišića
• otresanje
• slinjenje
• dahtanje
• drhtanje
• kihanje
• naskakivanje, često potpuno pogrešno interpretirano kao dominantnost
• gubitak ili povećanje apetita
• česta potreba za vršenjem nužde
• znojenje (na šapama; vlažni otisci šapa na podu ili kod veterinara na stolu)
• alergije – mnoge su uzrokovane upravo stresom dok ljudi smatraju da trebaju mijenjati hranu
• nervoza
• agresivno ponašanje
• zamjensko ponašanje (displacement behaviour); korištenje negog drugog ponašanja ili radnje kada tražimo
  od psa da nešto napravi, na primjer tražimo od psa da legne, a pas se proteže ili daje šapu, češe se, skreće
  pogled i sl.
• fiksacija na svjetlost ili sjene
• loša kvaliteta dlake, nakon dužeg izlaganja stresnim situacijama kvaliteta dlake postaje loša, krta, lomljiva
  ili pak masna
• neugodan zadah tijela ili iz usta
• nemogućnost koncentracije
• kod mužjaka često protuzija penisa
• “sanjkanje” stražnjice kao kad pas ima gliste

Ponekad signali poput zijevanja, kihanja, otresanja (kao kad pas izađe iz vode) i slično mogu značiti oslobađanje od stresa, a ne sami stres.

Kako smanjiti utjecaj stresa na pse?

Da bi smanjili stres i loš utjecaj stresa na naše pse potrebno je razumijeti njihovo ponašanje, naučiti što nam pokušavaju iskomunicirati, kako se osjećaju i što žele, prepoznati kada i da li im je nešto pre naporno, što ih uzbuđuje, jesu li umorni i da li ih možda nešto boli. Kada naučimo prepoznati s kojim se stvarima ili situacijama pas teže nosi puno je lakše adekvatno reagirati – maknuti psa iz situacije i okoline koja je za njega previše stresna ili promijeniti naše ponašanje prema psu. Također je vrlo bitno znati razliku između uzbuđenja i ponašanja uzrokovanih stresom.

Izuzetno je važna i socijalizacija kojom pomažemo psu da nauči kako se nositi sa svakodnevnim situacijama u svijetu u kojem žive. Socijalizacijom gradimo i učvršćujemo njihovo samopouzdanje.

Uz sve to važno je i razmisliti o tome jesu li naše želje i ambicije vrijedne stavljanja naših ljubimaca u situacije koje psima nisu baš toliko ugodne, poput bavljenja sportom i raznoraznim kinološkim disciplinama. Svakako ne želimo reći da ne smijete ili se nebiste trebali time baviti, no bitno je znati stati ili prestati kada prepoznamo kod pasa neke od navedenih znakova stresa. Naš cilj bi trebao biti zabava i istinsko uživanje u društvu jedni drugih, što je daleko vrijednije od bilo kakvih nagrada i pehara.

Ljudi vole živjeti u uvjerenju da je način života kojim žive njihovi psi dobar, ako ne i bolji od onoga što bi oni sami odabrali. No činjenica je da je to daleko od onoga što ljudi misle. Koliko god grubo zvučalo, mi ljudi na neki način forsiramo pse da se priviknu na naš način života, na život u zatvorenom prostoru, unatoč tome što neki žive vani. Mijenjamo njihove prirodne navike i potrebe, privikavamo ih na naše, učimo ih ponašanjima koja moraju biti u skladu s ljudskim pravilima, često pritom dresurom gušeći njihove prirodne instinkte.

Psi ne traže mnogo. Njima je najvažnije biti ono što jesu – psi; da imaju hrane i vode, da koriste svoje nagone i instinkte, da imaju društvo, vremena za odmor i zabavu.


napisala: Sandra ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
reference:
Abrantes, Roger: Dog language;
Imuniloški zavod Zagreb;
Lindsay: Applied dog training and behaviour;
Rugaas, Turid: Stress